Stare navike teško umiru, ali…

Sigurno ste već čuli za ovu izreku. Stare navike zaista teško umiru, ono što smo naučili tijekom djetinjstva i rane mladosti najčešće s nama ostaje za cijelog života. Mozak se razvija najkasnije do dvadesetpete godine života i tada doseže mentalnu i emocionalnu zrelost odrasle osobe, no to ne znači da smo se u potpunosti izgradili kao osobe i sve naučili. Mnogi vjeruju da ćete zauvijek biti onakva osoba u kakvu ste se formirali do sredine dvadesetih godina svog života. To je možda istina za one koji se ne namjeravaju mijenjati i ne raditi na svojim vrlinama i manama. To je sasvim u redu. Možda oni smatraju da se ne trebaju mijenjati i zadovoljni su svojim odnosom spram životu. No, ja čvrsto vjerujem da cijeli život trebamo učiti, njegovati svoja znanja, razvijati ih, rasti u najbolju verziju sebe jer mi smo svoji vječni životni učitelji. Navike se itekako mogu mijenjati, a mijenjanjem navika možemo promijeniti cijeli život! Istina je da ih je daleko lakše izgraditi u djetinjstvu i adolescenciji, što ranije to bolje, no nikada nije kasno ako imamo dobru strategiju i dovoljno upornosti.

Naše navike su sastavni dio života. To su radnje koje uzastopce svaki dan ponavljamo i one su odraz našeg života. Kada dovoljno puta ponovimo jednu radnju, ona postaje navika, više se ne moramo truditi da ju usvojimo jer ju sada odrađujemo automatski. Tako smo kao bebe učili hodati i ponavljajući jednu te istu radnju smo usvojili hodanje do to mjere da više o njoj ne moramo ni razmišljati, isto je i s vožnjom bicikla ili automobila.

Sada kada smo utvrdili važnost navika, kako ih uopće možemo mijenjati?

Ono što ću vam odmah na početku reći je da na motivaciju kao strategiju ka mijenjanju navika možete odmah zaboraviti. Motivacija ode i dođe, ona je fluidna i prolazna. Kod navika su potrebne adekvatne strategije i metode. Jedna od metoda je promijena okruženja. Dakle, mijenjamo okruženje kako bi nam ono bilo što veća podrška u promijeni i održavanju navike. Apsurdno je držati slatkiše u svojoj blizini ako se želimo zdravije hraniti i ne jesti slatkiše. Možda ćemo moći odoljeti u trenutcima motivacije i dobrog raspoloženja, no trenutci krize biti će presudni. Važno je razviti dobru strategiju, posebice strategiju u trenutcima krize. Također je apsurdno birati provoditi vrijeme među ljudima koji svoje dane provode ljenčareći i imaju ograničenu perspektivu ako želimo ostvariti ambiciozne ciljeve.

Druga metoda bila bi kreirati male korake. Efekt malih koraka na kraju donosi velike rezultate. Sve vrijedno i kvalitetno u životu zahtjeva trud i vrijeme. To je univerzalno pravilo. Zaista nije bitno koliko su ti koraci mali sve dok se stvari kreću prema naprijed.

Također se možete voditi metodom odluke. Kada nešto zaista odlučite i imate dovoljno dobar razlog, posvetiti ćete se tome u potpunosti i nećete si dopustiti odustajanje. Ovo nije poput motivacija. Kada smo motivirani, osjećamo se euforično, ushićeno i puni nade, dok u ovom slučaju i kada nemamo ni trunke motivacije guramo naprijed jer smo se sjetili zašto to radimo, koji je krajnji cilj i zašto će se sve što sada radimo u konačnici isplatiti. U ovom slučaju možete koristiti neke svoje primjere u prošlosti, sjetiti se koliko ste puta sebe iznevjerilii i niste priveli do kraja ono što ste odlučili.

Možete koristiti i metodu nema nazad. Kada nešto uložimo – vrijeme, novac, sredstva, žao nam je odustati, već smo nešto uložili. Biste li upisom u teretanu koju ste platili 300kn za sljedeći mjesec olako odustali već na početku? Ja zasigurno ne bih.

Upornost, konzistencija i dobre strategije čine čuda! Zapamtite, samo uporni uspijevaju 😉

Pozdrav,

Martina