Budimo sam svoj prijatelj

Gledam fotografije iz srednje i iako mi se pogled susreće sa nekadašnjom verzijom sebe, ne prepoznajem osobu koju vidim. Jasno je da sam to ja, nisam se fizički toliko promjenila, no u pogledu te osobe na fotki može se razaznati nesigurnost, sram i nelagoda. Bezubi, umjereni osmjeh i blage oči otkrivaju njenu plahost i izgubljenost. Ona je skrivena podno nekoliko slojeva debelog oklopa, njena prava osobnost često je zamaskirana visokim bedemima u kojima pronalazi svoju zaštitu i pribježište. Ona je ranjiva i osjetljiva, jako bojažljiva i sramežljiva. Mnogo je propatila i skriva bol koje ni sama nije svijesna, no usprkos tome prema njoj sam bila tako oštra i stroga. Ponekad sam znala biti i neljubazna i osuđivala bih ju. No, danas kada ju ugledam želim ju zagrliti i reći joj nekoliko lijepih i utješnih riječi, dati joj nekoliko savjeta od današnje Martine. To još više želim napraviti za Martinu u osnovnoj školi i onu još mlađu koja je tek pohađala vrtić.

No, razdoblje srednje škole bilo je razdoblje mojeg buđenja, sporog, ali ustrajnog. Tada sam upoznala mnoge drage ljude s kojima sam i danas u kontaktu. Bilo je to mirno razdoblje i kada se osvrnem na te dane naviru uglavnom lijepa sijećanja, no moja prestrašenost je u tom periodu bila izvan ovog svijeta. Bila sam bolno sramežljiva i nisam znala prihvatiti kompliment, ne samo da me bilo sram prihvatiti ga, već sam zaista vjerovala da mi je svaki komplimet udijeljen iz pristojnosti ili samilosti.

Danas sebe nikada, ali baš nikada ne bih mogla pomisliti osuditi. Za sve naše postupke ili nepostupke u pozadini je razlog. Isto tako ne bih osuđivala ni druge, ali to vjerojatno nikada nisam ni u velikoj mjeri radila. Ako i jesam, bilo je nesvijesno. Treba sebi biti prijateljem i na isti način sa sobom komunicirati. Mi smo svoj najoštriji kritičar, ali taj kritičar u nama mora malo popustiti i opustiti se. Što si sami sebi na dnevnoj bazi govorite? Da ste lijeni, nedovoljni, nesposobni, ružni? Ako je to slučaj, pokušajte zamisliti da te riječi i rečenice izgovaraju Mickey Mouse ili Donald Duck. Ne zvuči više toliko strašno, zar ne? Naprotiv, zvučati će vam smiješno. Te riječi više neće imati jednak učinak. Isto to napravite kada vam netko drugi kaže nešto uvrijedljivo, samo ga zamislite kao nekakvog smiješnog lika s vrlo piskutavim ili dubokim, seksi glasom. Manje ćete se razljutiti i reagirati emotivno, a toj osobi odgovoriti mirno i staloženo.

Svijet je na vas ostavio otisak, mnogi su ljudi imali što za reći i dali si na pravo dijeliti vam savjete i komentare, a da ih se prethodno nije ni pitalo. Mnogi su vas odrasli ljudi formirali, tretirali vas na isti način kao i sebe, vršnjaci su nerijetko bili okrutni, kolege u školi, na faksu, poslu. Svi su oni formirali vašu sliku o sebi i ako ona nije isključivo dobra, to možete zahvaliti njima. No, nikako ne treba držati gnjev i drugima zamjerati, većina ljudi nije ni svjesna koliko je dobro ili loše utjecala na nekog jer u krajnjem slučaju, svatko većinom misli o sebi i tamo mu je fokus većinu vremena. Tako trebate i vi.

Odlijepite sve te etikete što su vam ih drugi priljepili, sve njihove loše riječi i utjecaje, sjetite se da vi vrijedite i da ste predivni upravo onakvi kakvi jeste u svom izvornom postojanju, samo što živite, dišete, razmišljate. I sada na te temelje koje ste očistili od svih utjecaja i prljavštine gradite sljedeće slojeve. Gradite novog sebe, onakvog kakvim ste oduvijek trebali biti, gradite nov način komuniciranja sa sobom. Tu će biti mnogo posla, pogrešaka i lekcija, ali isplatiti će se. Ako na tom putu imate podršku barem dvije osobe s naznakom da ste vi jedna od njih, vjerujte mi da će vam sve ići puno brže i lakše.

Želim vam iz srca svu sreću na tom putu 🙂

Pozdrav,

Martina