Jedno kratko vrijeme sam idealizirala živote ljudi koji puno putuju, privatno i poslovno, imaju maksimalno ispunjene dane i stalno su u pokretu. Moj tadašnji život nije mogao biti dalji od opisanog, bio je pomalo dosadan i imala sam puno slobodnog vremena. Smišljala sam si razne obveze i pokušavala popuniti dan što više, no s vremenom sam shvatila da bih bila jako nesretna kada bih morala živjeti jako dinamičnim životom s koferom u ruci. Volim svoj komfor i svoje slobodno vrijeme i prioritet mi je održati ih u zadovoljavajućim količinama i za vrijeme najvećih obveza.
Ponekad mislimo da nešto želimo, no kada to naposljetku ostvarimo, shvatimo da zapravo ostvareni cilj nije ono što nama treba i za čime smo iskreno žudjeli. Ne moramo ga nužno ni ostvariti, već na putu spoznamo da nam mjesto nije tu, već negdje drugdje. Tragali smo za nečim što nam je na površini izgledalo privlačno jer smo vidjeli druge kako isto to rade i u tome su pronašli zadovoljstvo. Možda je to bio njihov put, no ne mora nužno biti i naš. Zaboravili smo da je svatko individualan sa hijerarhijom vlastitih vrijednosti i elemenata te možda svoje elemente ne možemo uklopiti u taj zamišljeni koncept kao netko drugi s drugačijom strukturom životnih vrijednosti.
S druge strane, često pomislimo da nešto nije za nas i podcjenjujemo svoje sposobnosti snalaženja u određenoj situaciji, no možda je upravo to što nam treba i gdje bi cvjetali, samo treba isprobati. Treba isprobavati stvari i tražiti vlastiti put.
Sasvim je u redu griješiti dok pronalazmo svoj put jer to nije jednostavno, nemamo zapisnik s koracima koje moramo poduzeti, nitko nam ne može pomoći, sami moramo sve to otkriti. Neki ga pronađu ranije, neki kasnije, stoga ne treba ništa forsirati, sve će se posložiti. Izgrađujemo se cijeli život, stoga želim pobiti uvjerenje da se tražimo i razvijamo samo dok smo djeca, to se nastavlja i u odrasloj dobi. U današnje vrijeme imamo previše izbora, pa je to dvojsekli mač, no sve ima svoje prednosti i nedostatke i moramo naučiti izvlačiti najbolje iz svega.
Upoznavajući sebe, slažući svoje vrijednosti, potrebe i prioritete, iskristalizirati će nam se slika onoga što želimo. Ne trebamo gledati previše u budućnost jer prioriteti nam se s godinama mijenjaju, ono što danas planiramo biti će sasvim drugačije od onoga što ćemo željeti i planirati za deset, petnaest godina.
Nadam se da ako još niste pronašli svoj put, idete barem u dobrom smjeru, a ako ni to nije slučaj, bez brige, doći će i vaše vrijeme, važno je truditi se i davati sve od sebe. No, generalno pravilo kojim se treba voditi je slušati svoj unutarnji kompas. Idite tamo gdje vas nešto energetski „vuče“ jer postoji razlog iako sada možda trenutno nije jasan. Odgovor ćete dobiti kada se ohrabrite krenuti u potragu.
Pozdrav,
Martina