Nebrojeno mi se puta dogodilo da me pretjerano razmišljanje i analiziranje dovelo do nedjelovanja. Silno sam željela nešto napraviti, ali bih potom toliko razmišljala o dotičnoj situaciji, vagala opcije, prednosti i mane, zamišljala najgore moguće scenarije da bih na kraju istrošila svu svoju energiju. Po prirodi sam pretjerano analitična i ponekad imam suviše misli u glavi, što me zna dovesti do ludila. No, vjerujem da se mnogi u ovome mogu poistovjetiti kada se nađu pred važnom odlukom ili novom situacijom koja ih straši. Ljudskom mozgu je prirodno analizirati i usredotičiti se na najgore moguće scenarije jer nas time pokušava zaštititi i pripremiti na ono najgore, bilo to logično ili ne.
Ponekad je tako lagano upasti u zamku beskonačnog razmišljanja, no potrebno je što češće osvijestiti taj kompulzivni nagon i pokazati svom mozgu tko je tu šef. Misli je gotovo nemoguće kontrolirati, ali ih je moguće usmjeriti na pravi put. Kada osvijestite da vam se granaju do beskonačnosti i pri tome vas tjeraju u loše raspoloženje, trebate ih istog trena zaustaviti. Izađite iz tog raspoloženja. Postoji mnogo načina da se to postigne, vi samo morate odabrati koji vama odgovara. Možete zaokupiti pažnju nekom radnjom, porazgovarati s prijateljem, pročitati citat ili pogledati video koji ste spremili za krizne situacije.
No, katkad je potrebno samo se „baciti se u vatru“ i preduhitriti mozak prije no što kreira ikakve katastrofične scenarije. Drugim riječima, dovedite se u situaciju kada ne možete natrag, već ste napravili taj prvi korak i povlačenje bi u tom trenutku bilo besmisleno ili nemoguće jer su na primjer tu uključeni i drugi ljudi. Nekada slučajno upadnete u pojedine situacije kada nema natrag i bez obzira na strah, sram i neodlučnost morate nastaviti do kraja. Takve situacije su me osobno najviše naučile i pokazale mi koliko toga mogu jer sama znam da se iz straha nikada svojevoljno ne bih usudila takvo nešto napraviti.
Vjerojatno si čitajući ovo govorite kako je sve spomenuto logično, no zapanjili biste se koliki broj ljudi treba podsjetnik kada ih loše i nepotrebne misli obuzmu. Sve lekcije koje smo radom na sebi naučili u jednom trenutku zaboravimo i uđemo u nesvijesno stanje, dok se opet ne osvijestimo ili nas netko na to ne podsjeti. Moguće je da određenu lekciju nismo dovoljno dobro naučili i zaboravljati ćemo ju dok ne učvrstimo gradivo, a najbolji učitelj u tome je život. Život je tako predivan, a i okrutan, zanimljiv, zabavan, fascinantan, a i tmuran. Život je pun uspona i padova, ali ga nikada ne treba previše ozbiljno shvaćati. On će nas svačemu naučiti, ako smo spremni i voljni učiti, a jedna od važnih lekcija je da su naš mozak i misli alati kojim se moramo naučiti služiti kako bi nam teški trenutci bili izdržljiviji, a oni lijepi još ljepši.
Pozdrav,
Martina
mhealthythoughts.wordpress.com 