Na fotografiji iznad možete vidjeti figuru malenog Kairosa koji se inače nalazi u kuhinji obješen na regalu. Kairos je u slučaju da ne znate, u grčkoj mitologiji bog sretnog trenutka kojeg se prikazuje kao mladića na kugli s mačem u ruci ili bujnom kosom s vagom u ruci. U trogirskom reljefu iz 4. stoljeća prikazan je kao goli mladić s čuperkom kojeg trebate uhvatiti i tako uloviti sretnu priliku. Ja ga takvog oduvijek pamtim. Sjećam se da sam svakog ljeta u Trogiru, promatrajući figuricu Kairosa obješenu o zid, razmišljala kako je priča o Kairosu i čuperku jako zanimljiva jer sreću ne možete loviti, što više trčite za njom, ona od vas sve više bježi, ali ako ste dovoljno pronicljivi da prepoznate i iskoristite prilike i blagodati koje vam život nudi, biti ćete nagrađeni. A kako onda dohvatiti sreću, pitate se?
Svi želimo biti sretni. Sreća nam je, kao ljudskim bićima, najveći i krajnji cilj u životu. Možemo imati različite, individualne ciljeve i snove, ali sve se na kraju svede na to da ih želimo ostvariti jer će nas u konačnici učiniti sretnima. Ali, hoće li? Da li možete sa sigurnošću reći da ćete biti sretni kada ostvarite trenutno najprioritetniji cilj, bilo da se radi o upisu fakulteta, pronalasku posla, dobitku na lutriji, pronalasku dečka/cure, kupnji stana? Možete reći da će vam ostvareni cilj poboljšati kvalitetu života, otvoriti razne mogućnosti, u krajnju ruku i povećati razinu zadovoljstva. No, ne možete reći da će vas učiniti sretnima. To je jako širok pojam. Na kraju krajeva, ljudi su izuzetno pohlepne prirode. Kada ostvare jednu želju, uzbuđenje će ubrzo splasnuti i svoj fokus će premjestiti na sljedeću neostvarenu želju. I tako u nedogled. A što ako zapnemo u tom procesu, pa nam se jedan od ciljeva ne ostvaruje? Znači li to da će nam razina sreće pasti proporcionalno povećanju žudnje za ostvarenjem cilja?
Život je jako fluidan, nepredvidljiv, pun oscilacija, uspona i padova. Mogli bismo reći u i jednu ruku kaotičan, bez pravila. Ako osjećaj sreće u potpunosti gradimo na temelju vanjskih utjecaja, naš unutarnji svijet također će biti poprilično neuredan, kaotičan i prepun oscilacija. Vanjski svijet je jako nepredvidljiv i na mnoge stvari ne možemo utjecati. Ako nam se vanjski svijet u potpunosti odražava na unutarnji, tada gubimo svu kontrolu nad vlastitim emocijama, osjećajima i raspoloženjima. A bez prisutstva takve kontrole, najčešće padamo pod zamku negativnosti, pa u svemu tražimo razlog za nezadovoljstvo i moguće loše ishode. Ne vidimo pozitivne strane i fokusirani smo samo na sadašnje loše stanje, a ne gledamo načine na koji bi ga popravili da bi nam budućnost bila sretnija.
A sada ćete mi možda reći, kako da na moju sreću ne utječe činjenica da zarađujem minimalac, a troškovi su gotovo veći od plaće? Neosporivo je da će ovakva situacija utjecati na vaše emocionalno stanje. Nitko ne želi biti u takvoj poziciji, iako na žalost, mnogi jesu. No, da nemate taj problem, imali biste nekakav drugi. Da imate novaca na pretek, možda ne biste imali iskrena prijateljstva jer bi se drugi s vama družili isključivo iz koristi, što bi vas učinilo vrlo nepovjerljivima prema ljudima i na koncu rezultiralo u poremećenim odnosima.
Drugim riječima, svaka situacija sa sobom povlači različite izazove i probleme. Svakom se njegov problem čini najvećim. I ne možemo shvatiti koliko je gorak tuđi dok ga sami ne iskusimo. To me dovodi do sljedećeg zaključka. Praznina koju ponekad osjećamo, najčešće proizlazi iz najvećih dubina vlastitog bića, a vanjske i površne stvari ju najčešće ne mogu popuniti. Naravno, kvalitetni odnosi s drugima, osjećaj prihvaćenosti i priznanja uvelike utječu na nas. Na koncu, ipak smo mi društvena bića i ne možemo bez drugih pripadnika svoje vrste.
No, ono što u suštini želim reći je da koliko god nam vanjski uvjeti bili nepovoljni, ono iskonsko zadovoljstvo i sreća moraju dolaziti iznutra. Jer sreća je stanje uma. To je vještina koja se gradi i uči. Ona dolazi s iskustvom i zrelošću. To ne znači da prštite od energije i zadovoljstva kada imate lošu životnu situaciju ili kada vam se problemi nanižu. To znači da, iako trenutno imate probleme koji vas muče, odlučujete napraviti sve u vašoj moči da ih riješite, a u tom procesu ne dozvoljavate da vas dotuću do te mjere da su vam 24 sata na pameti. Rješavate ih redom, a ostalo vrijeme živite svoj život. Također, ako znate da su izvan vaše moći, nećete si razbijati glavu s nečim što ne možete promijeniti. Iskoristiti ćete situaciju na najbolji moguć način. U svakoj situaciji, koliko god crna bila, ima barem trunku svijetla. Sve je u prirodi dualno – u sebi sadrži i dobro i loše. Ništa nije ili crno ili bijelo. Kao ni ljudi, nitko nije potpuno zao ni potpuno dobar. Vi ste oni koji morate prepoznati dobre elemente u lošoj situaciji.
No, kada ste zaista nesretni, nećete si lagati da ste sretni i potiskivati emocije. Ako ste nesretni, to je znak da morate nešto promijeniti, bio to način razmišljanja, kut gledanja, posao koji radite itd. Sreća dolazi k vama kada odlučite ne igrati ulogu žrtve i odlučite da je trenutak za promjenu. Nemojte očekivati da će se problemi sami riješiti. Ako su rješivi, vi ste odgovorni za njih i za svoju sreću. Ponekad treba riskirati i odvažiti se. Pa i ako ste pogriješili, nešto ćete iz toga naučiti. Tko radi taj i griješi. Život je vječna škola. Jednako kao što ćete, u slučaju da se ne odvažite, propustiti priliku uhvatiti Kairosa za čuperak, tako i propustiti vrijedne prilike u životu.
Eto to je bilo to od mene. Smatram da je ova tema poprilično opširna i da bi se još mnogo toga moglo razglabati i štošta nadodati, ali ne želim duljiti i komplicirati. Nadam se da ste me shvatili i da sam dobro iznijela svoje misli. Nekako sam sve ovo napisala u jednom mahu, misli su spontano dolazile, a prstići na tipkama radili k’o ludi.
Ako vam se tekst svidio, podijelite 🙂
Pozdrav do sljedećeg puta!
mhealthythoughts.wordpress.com 