Kratka lekcija o emocijama

Obzirom da su informacije koje ću danas podijeliti s vama. trebale biti dio svakog osnovnoškolskog udžbenika i da predstavljaju temelje emocionalne pismenosti, danas vam iznosim kratku lekciju o pojavi za koju svi znamo, ali ne znamo u potpunosti kontrolirati. Riječ je naravno o emocijama.

Što su emocije?

Najjednostavnije rečeno, emocije su automatski signali koji nam nešto poručuju. Signali su to koji nas vode ka kvalitetnijem životu i potiskujući i izbjegavajući ih propuštamo ključne  poruke koje nam šalju. One nam omogućuju doći do rješenja u nekim teškim situacijama.

Emocije nam ukazuju  na to da moramo: poduzeti akciju, promijeniti percepciju ili promijeniti pristup. Osjećaj depresije je na primjer poziv na akciju koji nam govori da moramo promijeniti percepciju problema s kojim se susrećemo.

Ne postoje loše i dobre emocije. Sve emocije su dobre i korisne za nas, samo neke od njih svrstavamo u negativne jer nisu ugodne i želimo ih izbjeći, ali one same po sebi nisu štetne. Kao što već vjerojatno znamo, postoje nekoliko osnovnih ili primarnih emocija , a to su radost, strah, bijes, iznenađenje, tuga i gađenje. U sekundarne emocije ubrajamo: ljubav, ponos, nježnost, mržnju, ljubomoru itd. Primarne emocije su urođene i pojavljuju se u ranom razvojnom razdoblju. Nastaju brzo i spontano. Sekundarne ili složene nisu urođene već se stječu iskustvom i životom, pa ih zato zovemo naučenim emocijama. Iz primarne emocije straha proizlazi tjeskoba, plašljivost, neodlučnost, nesigurnost, ljubomora. Iz prim. emocije ljutnje potječe ogorčenost, bijes, neprijateljstvo, frustriranost i razdražljivost i tako dalje.

Ranije sam spomenula da emocije ne smijemo izbjegavati i potiskivati, no ne smijemo ni dopuštati da preuzmu kontrolu nad nama. Npr. Osoba X se jako boji nadolazećeg ispita i umjesto da ju strah pokrene da što bolje nauči lekcije, ona dopušta da ju emocija kontrolira i artikulira ju u vidu rečenice: „Nikada neću položiti ovaj ispit, nema smisla ni truditi se“. Time nam određena emocija više ne predstavlja pomoć, već postaje naš neprijatelj. Ne želimo čuti što nam ona poručuje, već uživamo u boli koja nam donosi, to je sindrom ljudi koji nažalost vole biti nesretno sretni.

Emocije i osjećaji

Važno je napomenuti da emocije nisu osjećaji, iako se oni često koriste kao sinonimi. Emocije su reakcije na podražaj (vanjski ili unutarnji), često vrlo intenzivne i kratkotrajne, dok su osjećaji subjektivna interpretacija emocija, dakle reakcija na emocije.

Pojasnimo na primjeru:

 Radost                      Sreća

(emocija)     ➙       (osjećaj)

Radost je intenzivna i kratkotrajna, poput struje, dok je sreća dugotrajna pojava koja nastaje uslijed emocije.

Dati ćemo još nekoliko primjera:

Emocija	Osijećaj
Strah	Briga
Bijes	Gorčina
Oduševljenje	Zadovoljstvo

Za razliku od osjećaja koji nastaju u neokorteksu (racionalnom mozgu), emocije nastaju u amigdali (relativno primitivnom dijelu mozga koji nije sposoban za visoke intelektualne procese) i prefrontalnom korteksu. One predstavljaju automatski sustav upozorenja i nekada su nam pomagale u preživljavanju –omogućivale su nam brze reakcije na opasnost i druge važne pojave.

Emocije, dakle ne možemo u potpunosti kontrolirati, no svoju interpretaciju istih možemo i trebamo. Ne smijemo se povoditi nagonima i automatskim mislima koji nas ponekad dovode do loših stanja. Osjećaji su, dakle naučena ponašanja koje je potrebno trenirati.

Kako procesuirati emocije?

1.   Prvo je potrebno identificirati što osjećamo. Zastanimo na trenutak i upitajmo se što zaista osjećamo. Da li sam uistinu ljut/a ili sam samo povrijeđen/a?. Osjećaj povrijeđenosti je manje intenzivan od osjećaja ljutnje. Pravilno imenovanje i razumijevanje uloge emocije vraća nam kontrolu u život (umjesto da emocija kontrolira nas)[1]

2.  Sada prihvatimo identificiranu emociju, nećemo se boriti protiv nje. Kada se ne opiremo svojim  emocijama prihvaćamo ih i slušamo i time dobivamo jasniju  i subjektivniju sliku o situaciji. Osjećajmo ju bez osuđivanja, ne smijemo  nikada pomisliti da je ono što osjećamo loše ili sramota. 

3.   Zapitajmo se što nam emocija poručuje.

4.   Posljedično tome poduzmimo akciju

Ovo je kratak i jednostavan sistem po kojem možete prilagoditi svaku situaciju. Vrlo je koristan i navodi vas na razmišljanje. Isprobajte, nemate što izgubiti.

Pozdrav do sljedećeg posta 🙂

Ključne riječi: osobni razvoj, savjeti, mentalno zdravlje

---

[1] Često svoje emocije netočno identificiramo, pa koristimo previše intenzivne nazive koje još više pojačavaju negativan doživljaj. Problem je veći tim  što se ti nazivi koriste gotovo na dnevnoj bazi i usađuju nam se u podsvijest. Ovo se događa uslijed ograničenog vokabulara emocija kojim raspolažemo, posebice u Hrvatskom jeziku. Engleski jezik ima daleko opsežniji izbor naziva kojima možemo imenovati svoja stanja i emocije.