Tko oblikuje naš pojam starenja?

Jedna od problematičnih pojava koju sam uspjela zamijetiti još u vrijeme svojih tinejdžerskih dana je idealiziranje određenih godina života i omalovažavanje drugih. Ovim su posebice pogođene žene. Mnogo igranih filmova potiče spomenuti fenomen. Riječ je o filmovima gdje se glavna protagonistica bliži tridesetoj ili ne daj bože četrdesetoj godini života i sva je izvan sebe jer nije obavila određene životne “dužnosti” koje je do sada “morala” odraditi  i stoga je hvata kriza srednjih godina ili tko zna kojekakva kriza s kojom se mnoge gledateljice manjih ekrana mogu poistovjetiti. Iste te protagonistice s tugom se osvrću na svoje dvadesete godine kao zauvijek izgubljeno “zlatno doba” i zavide  mlađim ženama. 

Životni vijek znatno se produljio posljednjih stoljeća i očekivano je da čovjek u prosijeku doživi 80 godina, a neki i puno više, pa prožive preko jednog stoljeća. To znači da u smo u dobi od 30 godina proživjeli samo 30% svog života. I to je maksimum? Do tada bi trebali riješiti sve najveće životne prekretnice –  moramo se skrasiti, imati djecu, riješiti stambeno pitanje, okrenuti se obitelji i u principu stati sa strane?

Ovakve poruke bombardiraju nas sa svih strana i mogu biti subliminalne ili direkte. Ugrađuju nam se u mozak još od djetinjstva. Poruke su vrlo snažne i mnogi podliježu  pritisku, pa često ulaze u brak ili stvaraju djecu isključivo uslijed pritiska društva. Mnogi vjeruju da se moraju ponašati u skladu sa svojom dobnom skupinom, da su prestari za određene stvari i često su u pitanju apsurdni razlozi poput: „prestar/a sam za surfanje“ ili „prestara sam da nosim ružičasti ruž“ i tko zna kojekakve druge izlike. U pravilu, smatraju da ulaskom u određeno razdoblje života neke stvari više nikada ne smiju raditi jer “to odrasli ne rade”. Uslijed društvene uvjetovanosti i raznih pravila koja se sama po sebi nameću, gube dijete u sebi i robovi su društvenih ograničenja. Ako imamo ovakav pogled na život, naravno da ćemo na sazrijevanje gledati s prijezirom.

Kriza srednjih godina izmišljeni je termin kojeg su imenovali masovni mediji, a rezultat je medijske manipulacije, utjecaja društva, obitelji i prijatelja koji na nas vrše pritisak i projiciraju svoju sliku života. Uvjetovani smo da vjerujemo da nakon određene dobi sve ide „nizbrdo“, stoga zaista doživljavamo placebo efekt i osjećamo sve simptome takozvane krize srednjih godina.

Koliko mi je samo ljudi reklo da uživam u najboljim godinama dok mogu (referirajući se na se dvadesete). Ja sam im uvijek odlučno odgovorila da nije važno u kojem se desetljeću života nalazite jer su najbolje godine za svakoga individualne te da to mogu biti pedesete, osamdesete, dvadesete ili pak devedesete – doista nije važno.

No zašto strah od starenja više pogađa žene? Sa starenjem je usko povezan strah od jenjavanja fizičke ljepote – uslijed gubitka kolagena, koža postaje opuštenija, pojavljuju se bore, tijelo poprima drugačiji oblik (suprotno od današnjeg kanona ljepote).  Žene su u ovom slučaju  ciljana publika  jer ih se od malena uči kako je vanjska ljepota prioritet – curice moraju biti lijepe, a dječaci snažni. Ljepota donosi novac, sreću, ljepotom  privlačimo suprotan spol. Multimilijunske tvrtke to znaju i potenciraju problem iskorištavajući ga za svoj profit. Koliko samo kremica za bore i kozmetičkih proizvoda koje usporavaju starenje možete pronaći na policama trgovina i ljekarni. Priznajem i ja sama koristim serum od kolagena jer sam u dvadeset petoj godini života kada kolagen počinje brže opadati, iako sam svjesna da vjerojatno ničemu ne pomaže jer su njegove molekule prevelike da bi se apsorbirale u dubinske dijelove kože, pa se samo zadržavaju na površini. No, često radimo nešto za što znamo da nam ne pomaže, ali se ipak, duboko u podsvijesti nadamo da nam pruža ono što tvrdi.

Zašto se radujem svojim tridesetima i ostalim razdobljima života? Postoji jedna prekrasna stvar koju vrlo mladi ljudi nemaju, a to je mudrost. S biološkog i sociološkog aspekta, dvadesete godine života su  još jako burne. Mozak se razvija najkasnije do dvadeset pete, a ulaskom u dvadesete postajemo mladi odrasli ljudi koji moraju početi tražiti mjesto u ovom svijetu, osamostaliti se, naučiti prve velike životne lekcije, shvatiti tko smo uistinu i što želimo. Susrećemo se s mnogo novih situacija koje nas oblikuju poslije u životu. To je poprilično burno i stresno razdoblje sazrijevanja. Tridesete su još jako mlade, a burno razdoblje stvaranja slike o sebi završava. Postajemo ugodniji u vlastitoj koži, imamo dovoljno samopouzdanja (barem se nadam) i ne susrećemo se s toliko novih i stresnih situacija jer imamo znanja i vještine koje smo s vremenom usvojili. Isto vrijedi i za predstojeća razdoblja. Spomenuti pozitivni aspekti s vremenom još više dobivaju na snazi.

Stoga, umjesto da se sramite svojih godina, budite ponosni na stečena znanja koja su vas oblikovala kao osobe (barem se nadam da je to slučaj). Mudrost koja nastaje sazrijevanjem neprocjenjiva je. Mudrost je usko povezana sa srećom. Statistika pokazuje da povećanjem broja svjećica na torti simultano raste i razina zadovoljstva kod mnogih ljudi. Uspoređujući  sebe danas  s 18 – godišnjom Martinom mogu reći da sam  puno  sretnija jer sada bolje poznajem sebe, daleko se više poštujem i znam kako se lakše nositi sa životnim izazovima, koliko ću onda samo poznavati sebe u svojim tridesetima i kasnije.

Također, nemojte biti kao ovce na pašnjaku te prihvaćati sve što vam društvo odredi. Lakše je uklopiti se u masu i ispuniti očekivanja društva, nego biti svoj i riskirati osudu drugih, no daleko je isplativije.

U svakom slučaju, sva razdoblja donose svoje izazove i imaju svoje prednosti, stoga uživajte u svakom trenutku svog života, oduprite se utjecaju okoline što više možete jer vi odlučujete koliko će pritisak društva kreirati vaš život. Sretno na tom putu.